Zakoni iskaznog i predikatskog računa

Tautologije iskaznog računa

Ekvivalencije

Sledeći zakoni se mogu primenjivati u oba smera, tj. i sleva nadesno i zdesna nalevo, tj. bilo koja (leva ili desna) strana ekvivalencije se može zameniti onom drugom.

  • Dvostruka negacija (kao da je i nema)
    amath $I \Leftrightarrow \neg \neg I $ endmath
  • Komutativni zakon (zamena mesta operanada ne menja rezultat operacije)
    • za konjunkciju
      amath $(I \wedge II) \Leftrightarrow (II \wedge I)$ endmath
    • za disjunkciju
      amath $(I \vee II) \Leftrightarrow (II \vee I)$ endmath
  • Asocijativni zakon (rezultat operacije ne zavisi od grupisanja, udruživanja operanada)
    • za konjunkciju
      amath $((I \wedge II) \wedge III) \Leftrightarrow (I \wedge (II \wedge III))$ endmath
    • za disjunkciju
      amath $((I \vee II) \vee III) \Leftrightarrow (I \vee (II \vee III))$ endmath
  • Distributivni zakon
    • konjunkcije u odnosu na disjunkciju
      amath $(I \wedge (II \vee III)) \Leftrightarrow ((I \wedge II) \vee (I \wedge III))$ endmath
    • disjunkcije u odnosu na konjunkciju
      amath $(I \vee (II \wedge III)) \Leftrightarrow ((I \vee II) \wedge (I \vee III))$ endmath
  • De Morganovi zakoni
    • negacija konjunkcije
      amath $\neg (I \wedge II) \Leftrightarrow (\neg I \vee \neg II)$ endmath
    • negacija disjunkcije
      amath $\neg (I \vee II) \Leftrightarrow (\neg I \wedge \neg II)$ endmath
  • Kontrapozicija
    amath $(I \Rightarrow II) \Leftrightarrow (\neg II \Rightarrow \neg I)$ endmath
  • Ekvivalent implikacije
    amath $(I \Rightarrow II) \Leftrightarrow (\neg I \vee II)$ endmath
  • Negacija implikacije
    amath $\neg (I \Rightarrow II) \Leftrightarrow (I \wedge \neg II)$ endmath
  • Ekvivalent ekvivalencije
    amath $(I \Leftrightarrow II) \Leftrightarrow ((I \Rightarrow II) \wedge (II \Rightarrow I))$ endmath

Implikacije

Sledeći zakoni se mogu primenjivati isključivo sleva nadesno, tj. iz leve strane implikacije se izvodi desna strana.

  • Modus ponens
    amath $(I \wedge (I \Rightarrow II)) \Rightarrow II$ endmath
  • Modus tollens
    amath $(\neg II \wedge (I \Rightarrow II)) \Rightarrow \neg I$ endmath
  • Modus tollendo ponens
    amath $((I \vee II) \wedge \neg I) \Rightarrow II$ endmath
  • Pojednostavljenje
    amath $(I \wedge II) \Rightarrow I$ endmath
  • Dodavanje
    amath $I \Rightarrow (I \vee II)$ endmath
  • Spajanje
    amath $I \wedge II \Rightarrow (I \wedge II)$ endmath

Predikatski račun

Zakoni

  1. Zamena univerzalnog kvantifikatora egzistencijalnim
    amath $(\forall x)P \Leftrightarrow\neg(\exists x)\neg P$ endmath
    Svaki amath $x$endmath je amath $P$endmath je isto kao Ne postoji amath $x$ endmath koji nije amath $P$endmath
  2. Zamena egzistencijalnog kvantifikatora univerzalnim
    amath $(\exists x)P \Leftrightarrow\neg(\forall x)\neg P$endmath
    Postoji amath $x$ endmath koji je amath $P$endmath je isto kao Nije tačno da svaki (nijedan) amath $x$ endmath nije amath $P$endmath
  3. Redosled uzastopnih univerzalnih kvantifikatora nije bitan
    amath $(\forall x)(\forall y)P \Leftrightarrow(\forall y)(\forall x)P$ endmath
  4. Redosled uzastopnih egzistencijalnih kvantifikatora nije bitan
    amath $(\exists x)(\exists y)P \Leftrightarrow(\exists y)(\exists x)P$ endmath
  5. uzastopni univerzalni i egzistencijalni kvantifikator ne mogu da zamene mesta
    amath $(\exists x)(\forall y)P \Rightarrow(\forall y)(\exists x)P$ endmath !!
    Ako postoji neki (jedan te isti) koji važi za sve, onda za svakog postoji neki koji važi. Obrnuto nije tačno uvek, tj. ako za svakog postoji neki koji važi, to ne znači da je to jedan te isti za sve"
  6. Univerzalni kvantifikator je uopštena konjunkcija, pa se može preraspodeliti na delove konjunkcije
    amath $(\forall x)(P\wedge Q) \Leftrightarrow(\forall x)P\wedge (\forall x)Q$ endmath
  7. Univerzalni kvantifikator je uopštena konjunkcija, pa se ne može preraspodeliti na delove disjunkcije, ali se delovi disjunkcije sa posebnim univerzalnim kvantifikatorom mogu spojiti tako da imaju zajednički kvantifikator
    amath $(\forall x)P\vee (\forall x)Q \Rightarrow (\forall x)(P\vee Q)$ endmath !!
    Ako bar jedno od tvrđenja amath $P$ endmath i amath $Q$ endmath važi za sve elemente domena, onda i amath $P\vee Q$ endmath važi za sve elemente domena. Obrnuto ne važi, jer iako amath $P\vee Q$ endmath važi za sve elemente domena, može da se desi da se domen može razbiti na dva podskupa tako da na jednom važi samo amath $P$endmath, a na drugom samo amath $Q$ endmath
  8. Egzistencijalni kvantifikator je uopštena disjunkcija, pa se može preraspodeliti na delove disjunkcije
    amath $(\exists x)(P\vee Q) \Leftrightarrow (\exists x)P\vee (\exists x)Q$ endmath
  9. Egzistencijalni kvantifikator je uopštena disjunkcija, ali se može preraspodeliti na delove konjunkcije, ali ne i obrnuto (delovi konjunkcije sa posebnim egzistencijalnim kvantifikatorom ne mogu se spojiti tako da imaju zajednički kvantifikator)
    amath $(\exists x)(P\wedge Q) \Rightarrow (\exists x)P\wedge (\exists x)Q$ endmath !!
    Ako postoji element domena amath $x$ endmath za koji važi amath $P\vee Q$endmath, tada je jasno da oba tvrđenja amath $P$ endmath i amath $Q$ endmath važe za taj element amath $x$ endmath (konjunkcija iskaza je tačna jedino ako su oba iskaza tačna). Obrnuta implikacija ne važi, jer vrednost $x$ endmath iz domena za koju je tačno amath $P$ ne mora biti ista vrednost domena za koju važi amath $Q$endmath. Ono što deluje zbunjujuće u zakonu je utisak da na desnoj strani implikacije promenljiva amath $x$ endmath može istovremeno da uzme dve različite vrednosti domena. To zapravo i jeste tačno jer se istinitost formula amath $(\exists x)P endmath i amath $(\exists x)Q$ računa nezavisno jedna od druge, a promenljiva koju posmatramo je vezana, pa je situacija ista kao da bismo imali dve različite promenljive sa istim nadimkom. Drugim rečima, amath $(\exists x)P\wedge (\exists x)Q \Leftrightarrow (\exists x)P\wedge (\exists y)R$endmath, gde je amath $R$endmath formula dobijena od formule Q zamenom svakog pojavljivanja vezane promenljive amath $x$endmath vezanom promenljivom amath $y$endmath.
  10. Ako se x ne pojavljuje u P onda
    amath $(P \vee(\forall x)Q)\Leftrightarrow (\forall x)(P \vee Q)$ endmath
  11. Ako se x ne pojavljuje u P onda
    amath $(P \wedge(\forall x)Q)\Leftrightarrow (\forall x)(P \wedge Q)$ endmath
  12. Ako se x ne pojavljuje u P onda
    amath $(P \vee(\exists x)Q)\Leftrightarrow (\exists x)(P \vee Q)$ endmath
  13. Ako se x ne pojavljuje u P onda
    amath $(P \wedge(\exists x)Q)\Leftrightarrow (\exists x)(P \wedge Q)$ endmath
  14. Ako se x ne pojavljuje u P onda
    amath $(P \Rightarrow(\forall x)Q)\Leftrightarrow (\forall x)(P \Rightarrow Q)$ endmath
  15. Ako se x ne pojavljuje u P onda
    amath $(P \Rightarrow(\exists x)Q)\Leftrightarrow (\exists x)(P \Rightarrow Q)$ endmath
  16. Ako se x ne pojavljuje u Q onda
    amath $((\exists x)P \Rightarrow Q)\Leftrightarrow (\forall x)(P \Rightarrow Q)$ endmath
  17. Ako se x ne pojavljuje u Q onda
    amath $((\forall x)P \Rightarrow Q)\Leftrightarrow (\exists x)(P \Rightarrow Q)$ endmath